Mrkonjić Grad nosi naziv po Petru Karađorđeviću Mrkonjiću, u gradu živi pretežno starije stanovništvo, jer za omladinu nema perspektive od početka prethodnog rata što se nastavlja i u budućnosti, većina mladih je otišla iz Mrkonjić Grad-a radi ne zaposlenja u ostale djelove Republike Srpske kao i države bivše Ex Yu pa i diaspore, imigracija stanovništva se dešava radi toga što Mrkonjić Grad kao grad nema perspektivu, kao ni razvoj samog grada, a kao grad smješten je u brdovitom položaju tako da idući kroz grad nekad idete uzbrdo a nekad niz brdo. Mrkonjić Grad slobodno možemo da svrstamo u najskuplje gradove u Republici Srpskoj jer se švercuje na veliko kako od Privatnika tako i od drugih, možemo slobodno da kažemo da jedan kilogram banana u Banjaluci je duplo jeftiniji nego u Mrkonjić Grad-u tako da za kilogram banana kupljenih u Mrkonjić Grad-u slobodno možete kupiti 2 kilograma istih u Banja Luci, ovo je samo jedan primjer od mnogih, pored toga u gradu ima i drugih obmana i malverzacija što opet nadležne institucije tolerišu. Mrkonjić Grad možemo da izdvojimo i po najtračavijem gradu u Republici Srpskoj jer to mu je zaštitni znak, pogotovo ako je to u javnosti i na javnim mjestima kao što su gradske ulice ili pijaca a u novije vrijeme kafane i kafići, i to uz kaficu, čak u Mrkonjiću možete da saznate šta se dešava u nekim gradovima koji su geografski daleko prije nego oni koji žive u tim gradovima, toliko je tračarenje uhodano da sve novosti se prenose trenutno dali putem priče, telefonskog poziva, interneta ili maila. Krasi ga i to da je dom za nezbrinutu djecu slobodno možemo tako da kažemo jer roditelji nevode puno brige o svojoj djeci koja najčešće završavaju u kafanama, kafićima ili nekim sličnim mjestima, pored toga možemo slobodno da kažemo da je i u poslednje vrijeme vjerovatno na zadnjem mjestu što se tiče turizma ali ne i ugostiteljstva jer ugostiteljstvo napreduje nevjerovatnom brzinom što dokazuje veliki broj alkoholisanih osoba ali i vozača motornih vozila, turizam koji mrkonjić grad ima i koji može da ponudi sve više tone u zaborav ali umjesto toga nastaju sportski tereni kao što su nogometno-košarkaška igrališta kojih ima čak i po selima koji su većinom prazni i ako je izdvojen veći broj materijalnih kao i novčanih sredstava za ista. Mrkonjić Grad ima i sjajnu stranu a to je da kao malen gradić u Republici Srpskoj ima čak i više od 10 povelikih firmi kao što su neke od njih a to su: Metalac (Tvornica Vijaka) Manjača (Prerada drveta), Udarnik (Transportno preduzeće) i ostala koja većinom nerade dali je to radi toga što nema ko da radi ili radi toga što imamo još mjesta na birou rada ili je možda u pitanju da nemamo dovoljan broj penzionera koji bih radili u njima a i primali penzije, kako bilo da bilo taj veliki grad Mrkonjić Grad polako ali sigurno tone u propast i ako možemo da primjetimo umjesto u napredak ide u propast. Mrkonjić Grad nekad i sad, prije u njemu se smije a sad ni plača nema stigla ga je kuga bjela!

Administracija!